Kako doživljavamo sami sebe - slika o sebi

Mišljenje koje imamo o sebi i vlastitoj vrijednosti utječe na naše ponašanje prema sebi i drugima. Ono je temelj našeg pogleda na svijet koji oblikuje odnose s drugima i gradi ideju o tome koliko toga u životu zaslužujemo te na koji način možemo utjecati na okolinu i događaje oko sebe. Slika o sebi se gradi od ranog djetinjstva, a prve ideje o tome tko smo i koje je naše mjesto u svijetu kreću upravo od naših roditelja i drugih važnih osoba iz našeg djetinjstva. Na koji način su se odrasle osobe prema nama ponašale u ranoj dobi je početna točka odnosa prema sebi koji se dalje u životu nadograđuje. Slika o sebi je iznimno važna jer nam ona daje okvire unutar kojih djelujemo - kolika je naša vrijednost kao ljudskog bića i kolike su naše sposobnosti da utječemo na svoj život i mijenjamo ga. Kako bi bolje razumjeli naš vlastiti pogled na svijet u nastavku možete pročitati od čega se sve sastoji slika o sebi i kako ona utječe na nas i nama bliske osobe. Ovaj pogled može biti koristan u razumijevanju vlastitih postupaka, ali i u razumijevanju ponašanja vaše djece. Često se upravo dijelovi slike o sebi prenose na vlastitu djecu. Neke od njih su vrlo pozitivne vrijednosti koje nam pomažu u svakodnevnom funkcioniranju, a neke od njih bi vrijedilo preispitati.  Kako odlazak na izdržavanje kazne zatvora može utjecati na sliku o sebi kod cijele obitelji pročitajte u nastavku. 

Samosvijest

Samosvijest je znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko smo. Razvija se kada kao dijete imamo osjećaj da pripadamo svojoj okolini, da se naše želje i potrebe poštuju, da nas se vidi i čuje te da se poštuju naši doživljaji, reakcije i naše granice. Kada je samosvijest zdrava i razvijena, dobro se osjećamo u svojoj koži i vjerujemo da vrijedimo samim time što postojimo. Na razvoj samosvijesti utječu stresne i traumatske situacije te ostale situacije u kojima se osjećamo ranjivo. Odlazak člana obitelji na izdržavanje kazne zatvora utječe i na djecu i na odrasle članove. Djeci je važno pomoći da ne grade sliku o sebi i samosvijest vezano uz situaciju u kojoj se roditelj našao te da ne stvaraju vjerovanja poput onih: „ja sam isti/ista kao moj otac/moja majka koji/koja je u zatvoru”, „moj život je upropašten”, „svi o meni misle sve loše” ili „mene čeka ista sudbina koju ne mogu izbjeći.” Odrasli članovi obitelji su također pod pritiskom nastale situacije i važno je da potraže pomoć ako osjećaju da ih emocije preplavljuju.

Samopouzdanje

Samopouzdanje je vjerovanje o vlastitim sposobnostima i vještinama. To je ideja o tome koliko možemo utjecati na okolinu i koliki uspjeh ćemo postići u onom što radimo. Ono se također odnosi i na našu djecu. Način na koji ih mi vidimo i koliko vjerujemo u njihove sposobnosti će značajno utjecati na ono kako će oni sebe doživljavati u budućnosti. Dijete samopouzdanje može razviti samo u okruženju u kojemu može djelovati bez straha od neuspjeha i povrede. Dijete s jakim samopouzdanjem tijekom odrastanja sve će se realnije odnositi prema svojim sposobnostima i moći će sebe procijeniti bez osjećaja nesigurnosti i potištenosti. Odrasle osobe također svoje postupke temelje na samopouzdanju. Kako procjenjuju vlastitu sposobnost snalaženja u svakodnevici može utjecati na intenzitet doživljene stresne i teške situacije. Osoba koja ima zdrav odnos prema sebi će doživjeti stres u teškoj životnoj situaciji. Osjećat će neugodne emocije poput ljutnje, tuge, straha ili srama, međutim manja je vjerojatnost da će ju emocije preplaviti tako da ne može funkcionirati. Što više osoba vjeruje da je sposobna nositi se izazovima u svom životu to će se lakše nositi i s problemima. Također, ovdje je jako važan i odnos prema ciljevima koje postavljamo u životu. Ako osoba nema vjere u vlastite sposobnosti, onda će se teško odvažiti na isprobavanje novih stvari i stjecanje novih vještina. Strah od neuspjeha i razočaranja u tom trenutku prevladava i sprječava osobu da napreduje i mijenja životne navike.  

Samokontrola

Samokontrola se odnosi na kontrolu ponašanja u svakodnevnim situacijama, ovisno o našem unutarnjem stanju. Njezin razvoj ovisi o našem temperamentu, ali i o učenju od roditelja iz ranog djetinjstva. Odnos prema samokontroli se prenosi i na djecu. Kao i u svim ostalim segmentima, dijete roditelja gleda kao model ponašanja, a roditelj svojim porukama djetetu govori koja su ponašanja prihvatljiva i korisna. Kada roditelj podržava dijete u tome da iskazuje svoje emocije na primjeren način (na primjer sreću radovanjem i skakanjem u zrak umjesto skakanjem sa stola, ljutnju kroz udarac nogom u pod umjesto u drugu osobu), potiče razvoj samokontrole kod djeteta i uči ga upravljanju vlastitim reakcijama na snažne emocije, a da pritom ne ugrožava sebe ili druge. Samokontrola je važan dio slike o sebi, ali i načina kako se predstavljamo drugima. Osobe koje su u stanju kontrolirati vlastita ponašanja i emocije bolje se znaju nositi sa zahtjevima okoline.   

Iskustvo odlaska u zatvor može utjecati na sliku o sebi koju imamo te na naše članove obitelji. To je jedna vrlo teška i zahtjevna situacija koja utječe na odnose i na to kako doživljavamo sami sebe i obitelj kao cjelinu. Iskustvo je to koje utječe i na položaj obitelji u samoj zajednici. Izdržavanje kazne zatvora u našem društvu je i dalje teška tema o kojoj nije lako govoriti. Ako osjećate da vam je teško i da vam je potrebna pomoć potražite ju. Postoje udruge i institucije koje pružaju podršku i osnaživanje, a možete ih potraći u našem adresaru.