Ovo je zatvor za muškarce

U tekstu koji je napisala novinarka Jelena Jindra, obrađuje se tema rodne diskriminacije unutar zatvorskog sustava u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na neadekvatne uvjete kojima su izložene zatvorenice. Jindra istražuje problematiku kroz konkretne slučajeve i upućuje na širi kontekst globalnog porasta broja žena u zatvorima, ističući kako se njihova specifična prava i potrebe često zanemaruju. 

Ovaj sadržaj omogućen je financijskom podrškom Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova. Ovaj sadržaj isključiva je odgovornost udruge Roditelji u akciji - Roda i ne odražava nužno stavove država donatorica i Upravitelja Fonda

OVO JE ZATVOR ZA MUŠKARCE

Da u Hrvatskoj postoji diskriminacija temeljem spola unutar zatvorskog sustava u medijima se godinama govori isključivo na poticaj organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava zatvorenika, pogotovo udruge Roda. Trebala se u zatvorskom sustavu naći jedna strankinja, i to s prethodnim iskustvom izdržavanja kazne u ruskom zatvoru, da bi prvi put javnost u prime-timeu dobili osoban uvid u neke oblike diskriminacije zatvorenica u nas. 

Dogodilo se to zahvaljujući gostovanju ruske grupe Pussy Riot u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 30. svibnja 2022. Naime, na njihovoj turneji Riot Days, pridružila im se prijateljica, feministica i ruska aktivistica iz Turkmenistana Ajsoltan Nijazova koju je hrvatska policija toga dana uhitila na ulasku u Hrvatsku iz Slovenije i pritvorila u Remetinec. Nova istražna zatvorenica Nijazova koja je u bijegu od dviju diktatura stigla iz Litve gdje je dobila politički azil, šest je godina, po optužnici iz Turkmenistana, služila kaznu u ruskom zatvoru. Sljedećeg zagrebačkog jutra, kada su se Marija Aljohina iz Pussy Riot i Lina Budak, odvjetnica Nijazove, ispred zatvora u Remetincu obratile novinarima, Budak im je, između ostaloga, napomenula: „Posebno me brine to što mi je klijentica jučer rekla da su uvjeti u našem zatvoru gori nego u ruskim zatvorima, gdje je odrobijala punih šest godina. To me kao građanku posebno zabrinulo. Smještena je u neprikladnim uvjetima, u sobi sa sedam osoba, u malom prostoru, jučer je bila gladna. Na dan kad je uhićena, nije imala mogućnost odmora ni pojesti ni popiti, ovi uvjeti su je ostavili neugodno iznenađenom. Pita gdje može kupiti hranu…”. Ajsoltan Nijazova puštena je iz zatvora Remetinec nakon tri dana, kada za medije izjavljuje: „Ovo je zatvor za muškarce. Ovdje ne postoje pravila za žene. Muškarci mogu ići u šetnju dva puta dnevno, ujutro i popodne, žene mogu navečer, ne mogu vidjeti ni sunčevu svjetlost. Htjela sam džogirati, ali nisam mogla.“. Odvjetnica Lina Budak opširnije je u razgovoru za N1 iznosila zapažanja njezine klijentice o spolnoj diskriminaciji u Remetincu: “Što se tiče uvjeta u pritvoru, moja klijentica kazala mi je da u ćelijama u ruskim zatvorima postoje frižideri. Kod nas u zatvorskoj kantini možete kupiti jogurt, ali on će se pokvariti na ovim visokim temperaturama. Njoj je onemogućeno i da za vrijeme boravka na zraku trči. Rečeno joj je da može hodati s noge na nogu, a u Rusiji je mogla trčati. Osim toga, ženama po ljeti nije dozvoljeno da budu u kratkim hlačicama i majicama bez rukava. Ona mi kaže da je u Rusiji to puno ležernije. Zgrožena je i saznanjem da žene u pritvoru imaju pravo na dvosatni boravak na svježem zraku, koji je uvijek od šest do osam popodne. Dakle, tijekom zime one uopće nemaju pristup sunčevom svjetlu. S druge strane, muškarci mogu ići na zrak dvaput dnevno po sat vremena. Dakle, postoje različiti tretmani.”

Premda hrvatske vlasti tvrde, pa i u reakciji na slučaj Ajsoltan Nijazove, da je svim osobama lišenim slobode osiguran ravnopravan položaj tijekom boravka u kaznenim tijelima, neovisno i o spolu, to nije točno. Zatvorski sustav u svim državama svijeta prilagođen je većinskoj muškoj populaciji i ne uvažava ženske posebne potrebe. Nije to isključivo hrvatski problem. Riječ je o problemu koji je globalan i u drastičnom porastu. Zatvori i zatvorski režimi razvijali su se u skladu s potrebama muškaraca, pripreme za izlazak i podrška po izlasku iz zatvora, također, tipično su strukturirane prema muškim potrebama. To su činjenice iz kojih neminovno proizlazi da su žene u zatvorima diskriminirane, pa su zbog toga Ujedinjeni narodi 2010. godine i usvojili takozvani The Bangkok Rules – popis pravila o posebnim potrebama žena u zatvorima. Ženama i djevojkama jednako moraju biti dostupne sve usluge i prava kao i muškarcima, a dodatno – jer žene imaju drukčije zahtjeve od muškaraca – one bi trebale ostvarivati i svoja specifično rodna prava. 

Prema podacima o zatvoreničkoj populaciji Petog izdanja Svjetske liste ženskih zatvora, autora Helene Fair i Roya Walmsleya iz 2022. godine, od 2000. godine bilježi se dramatičan rast broja zatvorenica u odnosu na broj zatvorenika. U svijetu je broj žena i djevojaka u zatvoru porastao za gotovo 60%, dok se muška populacija povećala za oko 22%. Procjenjuje se da je više od 740.000 žena i djevojaka u zatvorima diljem svijeta. Helena Fair, komentira: „Kontinuirani i značajan rast broja žena i djevojčica u zatvoru diljem svijeta uzrok je duboke zabrinutosti. Dugo je prepoznato da su većina ženskih zatvorenica izuzetno ranjive - s poviješću siromaštva, mentalnih bolesti te seksualnog i fizičkog zlostavljanja. Njihovo zatvaranje malo doprinosi javnoj sigurnosti, dok nameće visoke financijske i društvene troškove. Nadamo se da će podaci jasno prikazani u ovoj Svjetskoj listi ženskih zatvora podržati i ojačati pozive reformatora da se okonča nepotrebno, štetno zatvaranje žena i djevojčica.“ Catherine Heard, direktorica ICPR-ovog programa istraživanja svjetskih zatvora, također kaže da su podaci duboko uznemirujući: “Ogroman porast zatvorenica viđen je kako u razvijenim tako i u manje razvijenim zemljama, pri čemu su siromaštvo, strukturna nejednakost i neuspjela borba protiv droga ključni temeljni faktori. Zatvaranje više žena na dulje vrijeme ne čini ništa kako bi se riješila društvena nepravda, jednostavno nanoseći daljnju štetu onima koji su zatvoreni, njihovim obiteljima i zajednicama.“ 

Žene i djevojke čine 6,9% globalne populacije u zatvorima, u Europi taj postotak iznosi 5,9%, a ključan problem je što se njihove posebne potrebe u odnosu na mušku populaciju, ne uzimaju u obzir. Žene zbog svojeg spola čine osjetljiviju skupinu u zatvorima, imaju specifične zdravstvene potrebe, imaju menstruaciju, nose trudnoću, skrbe o djetetu, često nemaju novac za odvjetnike i ne poznaju svoja prava, osjetljivije su na seksualno zlostavljanje i druge oblike nasilja. U SAD-u je, prema jednom istraživanju više od 43% zatvorenica bilo izloženo fizičkom ili seksualnom i psihičkom nasilju prije zatvora. Drugi izvještaj govori o čak 85% zatvorenica s takvim iskustvom nasilja. Posljedice prethodnog zlostavljanja su uzroci i većih problema s mentalnim zdravljem nego u muškoj populaciji zatvorenika. Sklonije su samoozljeđivanju i samoubojstvima. Ako se ne osjećaju sigurnima i ako su nadgledane od muškaraca, mogu osjećati rizik od daljnjeg zlostavljanja. Njihovo se stanje pogoršava, ako nemaju primjerenu zdravstvenu skrb, uvjete za održavanje higijene, ako im je ishrana neprimjerena, a zatvor prenapučen, pa nemaju pravo na privatnost. Osjetljivije su na HIV i seksualne infekcije. Češće su izložene silovanjima na način da moraju pružati seksualne usluge bi ostvarile svoja prava. Muško osoblje, posebno u istražnim zatvorima i prilikom uhićenja, predstavlja rizik za retraumatizaciju zatvorenica, posebno kada ih se ponižava. Sigurnosni rizik za ženu može biti i smještaj u aneksu muškog zatvora. 

Ženama je važnije da su smještene blizu svojeg doma, da im se ne uskraćuje kontakt s obitelji, a zbog udaljenosti kaznionice, organizacije prijevoza i smještaja, te pripadnosti siromašnim i marginaliziranim skupinama često ne mogu ostvarivati svoja prava na kontakte. Posjete nisu privilegij, nego pravo svakog zatvorenika. Žene zatvorenice su izložene i većoj društvenoj stigmatizaciji i riziku da ih se obitelj odrekne. Većina zatvorenica su majke. Istraživanja pokazuju da kada su očevi zatvoreni, majke preuzimaju brigu o djeci, a kada su majke zatvorene obitelji se raspadaju i njihova djeca češće završavaju u institucijama. 

Kako doznajem od Line Budak, odvjetnice Ajsoltan Nijazove, hrvatski sudovi protiv nje do danas nisu obustavili postupak i njezin predmet „još uvijek je kao živ“ iako je, podsjetimo, ona 3. lipnja 2022. puštena iz Remetinca. Nekoliko mjeseci nakon njezinih javnih nastupa, između 19. i 29. rujna 2022., hrvatski zatvorski sustav posjetili su stručnjaci Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT). U svojem izvješću koje sadrži posebno poglavlje o ženama u zatvorima i rodnu perspektivu, navode da je u Kaznionici u Požegi izaslanstvo zaprimilo navode o fizičkom zlostavljanju zatvorenica od zatvorskog osoblja, koje se sastojalo od povremenih udaraca šakama u vezi s epizodama ometajućeg ponašanja. Osim toga, bilo je puno epizoda nasilja među zatvorenicama, osobito u odjelima s visokim stupnjem osiguranja (zatvoreni režim), što je pogoršano činjenicom da su žene bile smještene u velikim spavaonicama. „CPT je posebno zabrinut zbog strogih, bezličnih i skučenih spavaonica u kojima su smještene zatvorenice, posebno u zgradi s visokim stupnjem osiguranja (zatvoreni režim), te zbog nedostatnih sanitarnih čvorova. Kod obnove Kaznionice u Požegi treba riješiti ozbiljne nedostatke koje je utvrdio Odbor. Nadalje, treba preispitati ograničenja u svakodnevnom životu žena, kao što je zabrana držanja osobnih stvari.“ Takodjer, ističe se u izvješću CPT-a, hitno treba riješiti ozbiljnu prenapučenost i krajnje siromašnu ponudu svrsishodnih aktivnosti u zatvoru Remetinec u Zagrebu, u kojem su smještene i ženske osobe u istražnom zatvoru i zatvorenice. Što se tiče odjela za majku i dijete u Kaznionici u Požegi, potrebno je poboljšati stanje tog objekta, majkama osigurati veći izbor hrane i odjeće te povećati broj sati koji dnevno provode na svježem zraku. Također se daju preporuke u vezi s potrebom izbacivanja iz uporabe ćelija koje se koriste kao samice obzirom na njihovo loše stanje, te s poboljšanjem stanja ćelije koja se koristi za provođenje pojačanog nadzora. 

Redoviti nadzor nezavisnih stručnjaka iz Europske unije, potpis Hrvatske na The Bangkok Rulles UN-a, suradnja s organizacijama civilnog društva, zasada se pokazuju kao jedini mogući put ka ostvarivanju specifičnih ženskih potreba zatvorenica.

Udruga za kreativni socijalni rad i udruga Roda provele su tijekom 2023. godine dva istraživanja o stanju ljudskih prava zatvorenica i maloljetnih počiniteljica u kaznionici i odgojnom zavodu u Požegi. U jednome je mjerni instrument upitnik HM Prison Service „Measuring the quality of prison life“ kojim se nastoji ispitati samoprocjena zadovoljstva kvalitetom života ispitanica. Sudjelovalo ih je ukupno 51, u rasponu od 25 do 74 godine. Rezultati istraživanja su ukazali na nizak stupanj zadovoljstva zatvorenica s određenim aspektima kvalitete života u zatvoru. Duljina kazne, nacionalnost i zatvorski režim nisu značajno povezani sa samoprocjenom zadovoljstva kvalitetom života, ali postoji povezanost između održavanja značajnih obrazovnih aktivnosti i samoprocjene mentalnog zdravlja. Ispitanice ističu važnost stručne podrške, obrazovanja te pravednog sustava nagrada i kazni. Istraživanje je pokazalo da bi se kvaliteta života zatvorenica mogla unaprijediti poboljšanjem mogućnosti obrazovanja, kvalitetnijeg sadržaja i pogodnosti, te socijalnih odnosa i kontakta s obitelji. Veliki broj zatvorenica kao nedostatke u zatvoru navode manjak psihološke i sociopedagoške pomoći. Odjel tretmana ima manji broj zaposlenih od odjela financijsko-knjigovodstvenih poslova i čini tek 0,6% ukupnog zatvorskog osoblja. U drugom, kvalitativnom dijelu istraživanja, cilj je bio spoznati specifične mogućnosti i izazove ostvarivanja prava žena u institucionalnoj kaznenoj rehabilitaciji, tijekom izdržavanja kazne zatvora. Istraživanje se odvijalo u Kaznionici u Požegi od 8. do 10. kolovoza 2023. na uzorku od 10 zatvorenica od 39 do 69 godina. Podaci su prikupljani metodom polustrukturiranog intervjua. Rezultati pokazuju da sudionice istraživanja imaju mogućnost ostvarivanja većine prava koja su povezana s reproduktivnim zdravljem i roditeljstvom. Prilikom ostvarivanja prava na redovite ginekološke preglede, suočavaju se, međutim, s dugim čekanjem. Zatvorenice koje su trudne te one s djecom do tri godine, mogu s djecom boraviti na odjelu za rodilje i majke Kaznionice u Požegi. Ostale žene – majke koriste različite načine kako bi održale kontakt s djecom i obitelji, no ističu i probleme kao što su uskraćivanje ili skraćivanje posjeta, te udaljenost Požege od njihovog prebivališta što obiteljima predstavlja financijsku prepreku za redovite kontakte s njima. 

Rezultati istraživanja sugeriraju i potrebu za poboljšanjem dostupnosti obrazovnih programa unutar kaznionica, uzimajući u obzir individualne potrebe i interese zatvorenica, kako bi se podržao njihov potencijalni reintegracijski proces i olakšao pristup zapošljavanju nakon puštanja na slobodu. Na temelju prikupljenih podataka, s ciljem unaprjeđenja razumijevanja prava žena zatvorenica, formulirane su sljedeće preporuke: 

1. Edukacija o pravima tijekom izdržavanja kazne zatvora
2. Poboljšanje komunikacije i informiranja
3. Mentorstvo i podrška vršnjakinja

Na Facebook profilu Kako dalje, platformi za resocijalizaciju počinitelja kaznenih djela i pružanje podrške njihovim obiteljima, a posebno djeci, mogu se pročitati glavni naglasci projekta Temida u kojem je Roda bila partnerica Udruge za kreativni socijalni rad, a bavi se specifičnim okolnostima izdržavanja kazne zatvora za žene u Hrvatskoj. Kada bi i hrvatske zatvorenice koje imaju moć prime-timea, premda nemaju iskustva s ruskim zatvorima kao aktivistica Ajsoltan Nijazova, svoj boravak u pritvoru/zatvoru iskoristile i za zagovaranje ravnopravnosti s muškim zatvorenicima, ta borba koja je zasada prepuštena radu udruga, dobila bi, napokon, i svoje prepoznatljivo, žensko lice.