Kvantitativno istraživanje koje ima za cilj analizirati kvalitetu života zatvorenica u Kaznionici u Požegi s posebnim naglaskom na aspekte ljudskih prava je provedeno u Kaznionici u Požegi. Ovaj rad je dio šireg projekta „Temida“ koji se fokusira na osnaživanje organizacija civilnog društva u zaštiti ljudskih prava zatvorenica. Istraživanje je provedeno tijekom 2023., a provela ga je Udruga za socijalni kreativni rad, u suradnji s partnerskim organizacijama, Pravnim fakultetom i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te udrugom Roda.
S obzirom na nedostatak opsežnih istraživanja o ovoj skupini u Republici Hrvatskoj, ovo istraživanje pruža ključne uvide koji mogu poslužiti kao temelj za daljnje studije i unaprjeđenje stanja ljudskih prava u zatvorima. Kaznionica ima tri različita odjela: zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni, što omogućuje različite stupnjeve slobode i sigurnosti ovisno o vrsti kazne. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 51 ispitanicu, od kojih je 86,3% hrvatske nacionalnosti, dok su ostale pripadale srpskoj, bošnjačkoj i romskoj nacionalnoj manjini. Ispitanice su bile različite dobi, od 25 do 74 godine, i različitog trajanja kazne.
Istraživanje se oslanja na anketni upitnik HM Prison Service „Measuring the quality of prison life“, koji se pokazao kao prikladan alat za mjerenje samoprocjene kvalitete života zatvorenica. Upitnik se sastojao od 136 pitanja koja su ispitivala različite aspekte života u zatvoru, uključujući autonomiju, sigurnost, odnose u zatvoru, kontakt s vanjskim svijetom, aktivnosti, sadržaj i pogodnosti, te mentalno zdravlje. Podaci su prikupljani anonimno, a ispitanicama je osigurana diskrecija.
Ciljevi ovog istraživanja bili su usmjereni na ispitivanje kvalitete života zatvorenica, s posebnim naglaskom na sljedeće aspekte:ispitati postoji li razlika u samoprocjeni kvalitete života ovisno o duljini kazne, ispitati utječe li nacionalnost na percepciju kvalitete života, analizirati razlike u samoprocjeni kvalitete života među zatvorenicama smještenim na različitim odjelima (zatvoreni, poluotvoreni, otvoreni), utvrditi utječe li redovan kontakt s obitelji na percepciju kvalitete života, ispitati povezanost između recidivizma i zadovoljstva životom u zatvoru te ispitati povezanost između održavanja obrazovnih aktivnosti i mentalnog zdravlja.
Rezultati istraživanja ukazuju na nekoliko ključnih nalaza:
- Ne postoji statistički značajna razlika u percepciji kvalitete života ovisno o duljini kazne. Ispitanice su pokazale slične razine zadovoljstva bez obzira na to koliko dugo su već u zatvoru.
- Istraživanje nije otkrilo značajne razlike u percepciji kvalitete života među zatvorenicama različitih nacionalnosti, što sugerira da nacionalnost ne igra ključnu ulogu u percepciji kvalitete života u zatvoru.
- Nije pronađena značajna razlika u zadovoljstvu životom među zatvorenicama smještenim na različitim odjelima, što može ukazivati na ujednačenost uvjeta života unutar različitih režima.
- Kontakt s obitelji nije se pokazao kao značajan faktor u samoprocjeni kvalitete života, što iznenađuje s obzirom na očekivanja da bi redovan kontakt mogao poboljšati osjećaj povezanosti i zadovoljstva.
- Zanimljivo je da su ispitanice koje su ranije bile u zatvoru pokazale veću razinu zadovoljstva kontaktom s vanjskim svijetom u usporedbi s onima koje su prvi put u zatvoru. Ovo otkriće sugerira da ponovljeno izdržavanje kazne može mijenjati percepciju određenih aspekata zatvorskog života.
- Postoji značajna pozitivna povezanost između sudjelovanja u obrazovnim aktivnostima i mentalnog zdravlja zatvorenica. Ispitanice koje su sudjelovale u obrazovnim programima imale su viši stupanj zadovoljstva svojim mentalnim zdravljem.
Istraživanje je otkrilo nekoliko zanimljivih rezultata koji pružaju dublji uvid u život zatvorenica u Kaznionici u Požegi:
Zadovoljstvo kontaktom s vanjskim svijetom i recidivizam:
Ispitanice koje su ranije bile u zatvoru (osobito one koje su bile u zatvoru dva do pet puta) pokazale su veću razinu zadovoljstva kontaktom s vanjskim svijetom u usporedbi s onima koje su prvi put u zatvoru. Ovo je iznenađujuće, jer bi se moglo očekivati da ponovljeni boravak u zatvoru dovodi do veće izolacije i nezadovoljstva. Umjesto toga, ponovljeni zatvorski staž može rezultirati prilagodbom na uvjete života u zatvoru i veće uvažavanje dostupnih kontakata s vanjskim svijetom.
Povezanost obrazovanja i mentalnog zdravlja:
Postoji značajna pozitivna korelacija između sudjelovanja u obrazovnim aktivnostima i samoprocjene mentalnog zdravlja. Zatvorenice koje su bile uključene u obrazovne programe osjećale su se psihički bolje. To potvrđuje važnost obrazovnih programa kao alata za poboljšanje dobrobiti zatvorenica, što može imati dugoročne pozitivne učinke na njihovu rehabilitaciju i smanjenje recidivizma.
Kroz otvorena pitanja, ispitanice su podijelile svoje pozitivne i negativne aspekte života u zatvoru. Pozitivni komentari uključivali su mogućnost rada, kontakte s obitelji i podršku stručnjaka, dok su negativni komentari često bili usmjereni na odnose s osobljem, usamljenost i nepravedne sustave ocjenjivanja. Neki od osobnih komentara ukazali su na osjećaj da se zatvorenice koje se trude i rade često drže duže u zatvoru kako bi se održao rad zatvorskog sustava. Također, istaknuto je da postoji potreba za više savjetnika i psihologa, što ukazuje na nedostatak psihološke podrške unutar kaznionice.
Iako su neki aspekti života u zatvoru ocijenjeni pozitivno, poput pružanja obrazovnih aktivnosti i pogodnosti, opći zaključak je da postoji nizak stupanj zadovoljstva s određenim aspektima života u zatvoru. Nadalje, iako duljina kazne, nacionalnost i zatvorski režim nisu značajno povezani sa samoprocjenom zadovoljstva, postoji značajna povezanost između sudjelovanja u obrazovnim aktivnostima i boljeg mentalnog zdravlja.
Ovi rezultati pružaju vrijedne uvide koji mogu pomoći u daljnjoj analizi i unaprjeđenju zatvorskog sustava, posebno u smislu pružanja bolje psihološke podrške, obrazovnih programa i pravičnog tretmana zatvorenica.
Rezultati su dostupni u nastavku.