Specifičnosti rada sa zatvorenicama

Žene u zatvoru kao posebno ranjiva skupina

Žene u Hrvatskoj čine vrlo mali dio ukupne zatvorske populacije, riječ je o oko 4-5 % žena od ukupnog broja zatvorenika. One su posebno ranjiva skupina koja ima specifične potrebe koje mogu predstavljati izazov za zatvorski sustav, s obzirom na činjenicu da je on prvotno osmišljen i prilagođen za mušku populaciju.

Zatvorenice imaju potrebe koje su spolno i rodno uvjetovane, ali važno je uzeti u obzir da su one vrlo raznolika skupina unutar sebe te da često imaju dodatne rizike na koje bi sustav trebao odgovoriti. Rizici su usko povezani s rodnom ulogom, kulturnom i etničkom pripadnošću te socijalnim i ekonomskim statusom.

Prilikom rada sa ženama treba uzeti u obzir okolnosti njihova života prije ulaska u kazneno tijelo. Postoji velika vjerojatnost da su neke od zatvorenica i same bile žrtve različitih oblika nasilja koje se možda i nastavlja prilikom korištenja pogodnosti. Žene također imaju specifične potrebe vezane uz zdravstvenu skrb, s naglaskom na zaštitu reproduktivnog zdravlja. Nadalje, važno je uzeti u obzir i njihovu ulogu o obitelji - u nekim slučajevima one su majke koje i dalje imaju odgovornosti oko brige za obitelj.  

Važno je osvijestiti koji sve rizici i specifične potrebe zatvorenica postoje kako bi se tijekom izdržavanja kazne moglo s njima aktivno raditi te jačati njihove individualne kapacitete.

Izoliranost zatvorenica

S obzirom na mali broj zatvorenica te na različitost kategorija u koje spadaju (istražne zatvorenice/osuđenice/zatvorenice), nije rijetkost da u kaznenom tijelu često boravi samo jedna žena. To može rezultirati time da je osoba dulje vrijeme tijekom dana podvrgnuta režimu u kojemu je društveno izolirana, i u svojoj sobi i na šetnici. Izloženost samoći na takav način može biti vrlo štetna za mentalno zdravlje osobe te joj stvoriti poteškoće u funkcioniranju nakon izlaska na slobodu. U takvim slučajevima trebalo bi uložiti posebne napore kako bi se toj zatvorenici osigurale smislene aktivnosti izvan sobe i odgovarajući kontakti s drugim osobama tijekom dana. 

Rad, izobrazba i slobodno vrijeme zatvorenica

Zatvorenice imaju pravo na jednak pristup uslugama i aktivnostima u kaznenom tijelu kao muškarci. To se odnosi na radne aktivnosti, različite vrste usavršavanja, obrazovanja i edukacije te sudjelovanje u sportskim i drugim aktivnostima za kvalitetnije provođenje slobodnog vremena. Međutim, u praksi se često događa da se zatvorenicama najčešće nudi mali broj radnih aktivnosti, poput šivanja ili ručnog rada te se ne razmišlja o razvijaju ponuđenih usluga i većem izboru različitih edukacija i programa usavršavanja kao što postoje za muškarce. Ženama se rjeđe nego muškarcima nude različiti sportski programi i mogućnosti korištenja teretane. Zbog malog broja zatvorenica, može doći do zaključka da se formiranje radionice isključivo za jednu ili dvije zatvorenice ne smatra održivim. Međutim, takav pristup može viktimizirati zatvorenice jer imaju smanjene mogućnosti za kvalitetnu resocijalizaciju i osobni razvoj tijekom izdržavanja kazne nego što to imaju muškarci.

Adekvatna higijena i zaštita reproduktivnog zdravlja

Specifične higijenske potrebe žena, trebale bi u kaznenom tijelu biti zadovoljene na odgovarajući način. Uredan pristup sanitarnom čvoru i tušu, odgovarajuća količina higijenskih uložaka ili tampona te siguran način odlaganja krvlju umrljanih proizvoda, od posebnog su značaja.

Zdravstvena zaštita osoba lišenih slobode trebala bi biti jednako kvalitetna te omogućena po istim standardima kao u zajednici. Budući da u nekim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj zdravstveno osoblje ima tzv. priziv savjesti kod odluka o kontracepciji, podvezivanju jajnika ili prekidu trudnoće, važno je voditi računa o tome da ženino pravo na tjelesni integritet ne umanjuje činjenica da ona izdržava kaznu zatvora te da iste zdravstvene usluge trebaju biti dostupne ženama u kaznenim tijelima, čak i ako lokalna bolnica takvu uslugu nije u stanju osigurati.

Preventivna zdravstvena zaštita također bi trebala biti ponuđena i ženama na izdržavanju kazne zatvora, ako je dostupna u zajednici. Ona uključuje usluge poput preventivnih pregleda za rak maternice, jajnika i dojke.

Prenatalna, postnatalna i skrb za dijete

Kazneno tijelo u kojem je smještena trudnica, trebalo bi odgovoriti na njezine specifične prehrambene potrebe te osigurati prehranu bogatu proteinima, svježim voćem i povrćem.

Osobe zadužene za sigurnost bi trebale osigurati poštivanje mjera sigurnosti tijekom ginekoloških pregleda i poroda uz osiguravanje privatnosti trudnici/rodilji.

Ženu koja izdržava kaznu sa svojim djetetom potrebno je po dolasku iz rodilišta ohrabriti u dojenju jer joj se tako olakšava uspostavljanje privrženosti s djetetom. Ako žena ne doji, u interesu zdravlja djeteta, potrebno joj je osigurati zamjensko mlijeko za dijete sve do navršene godine dana. 

Omogućavanje zajedničke skrbi o djetetu s obitelji izvan kaznionice vrlo je značajna za mentalno zdravlje djeteta i njegov razvoj. Time se pomaže majci te se osigurava ravnopravna podjela tereta odgajanja djeteta. Omogućavanje ocu djeteta i drugim članovima obitelji da s djetetom provedu vrijeme izvan kaznionice bi značajno doprinijela kvaliteti života tog djeteta.

Kada se donosi odluka o premještaju djeteta u zajednicu, tj. odvajanja od majke s kojom je raslo u kaznionici, u proces prilagodbe na odvajanje trebalo bi uključiti stručnjake  (pedijatra, psihologa, liječnika i socijalnog radnika) kako bi pružili podršku majci, djetetu i obitelji. Nakon što je dijete smješteno u obitelj ili u neki od oblika institucionalne ili izvaninstitucionalne skrbi, trebalo bi potaknuti i održati stalni angažman majke iz kaznionice u odgoju djeteta.

Kontakt s obitelji i bliskim osobama

Zbog ograničenog broja kaznenih tijela u kojima žene mogu izdržavati kaznu, one se često nalaze daleko od svojih domova. Tako zbog udaljenosti imaju smanjene mogućnosti za održavanje direktnog kontakta s bliskim osobama. To može vrlo štetno utjecati na njihovo mentalno zdravlje što se posljedično održava i na sam uspjeh resocijalizacije. Vodeći pristup trebao bi biti poticanje kontakta s bliskim osobama što je češće moguće s obzirom na mogućnosti koje postoje.

Visok postotak žena u zatvoru su majke i primarni skrbnici u svojim obiteljima. Odvajanje od obitelji i djeteta/djece može imati posebno štetne posljedice na zatvorenicu i na ostatak obitelji, s naglaskom na djecu. Potrebno je, u što kraćem roku nakon zatvaranja majke, ohrabriti i potaknuti i majku te drugog roditelja/člana obitelji/skrbnika djece da joj omoguće što intenzivnije kontakte s djecom, sukladno mogućnostima koje postoje. Također, važno bi bilo razmisliti kako se može smanjiti stres prilikom ulaska u kazneno tijelo, a da se ne ugroze pravila sigurnosti, kako bi posjete bile što manje stresne za djecu.