Zašto je važno reći djetetu istinu o zatvoru

Mnoge obitelji odlučuju da djetetu neće reći istinu vezanu uz sukob roditelja sa zakonom. Prikrivanje istine odvija se nevezano uz status roditelja - je li riječ o uhićenju, istražnom zatvoru, izdržavanju same kazne ili o situacijama kada je roditelj već odslužio kaznu.

Nedostatak otvorenog i iskrenog razgovora često prati obitelji u različitim fazama postupka i životne svakodnevice. To je razumljivo s obzirom da odrasli članovi žele zaštititi one najmlađe od emocionalnog povređivanja i stresa. Također, obitelj može biti opterećena različitim problemima te jednostavno donijeti odluku da dijete ne uključuje u obiteljska zbivanja. To se naizgled može činiti kao najlakše i najbezbolnije rješenje, međutim za sobom nosi dugotrajne štetne posljedice. 

Zašto je prikrivanje istine o zatvoru jedno od najgorih rješenja i što učiniti pročitajte u nastavku.   

 „Tata je na brodu“ „Majka radi u Njemačkoj“, „Na službenom sam putu“ rečenice su koje djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom često čuju. Postoje brojni izgovori kojima se pokušava djeci prikriti činjenica da mu je roditelj u zatvoru. Mnogi od njih će možda i donijeti kratkotrajno olakšanje kojim će se izbjeći potencijalno stresna i uznemirujuća situacija, međutim mnoga pitanja ostaju otvorena te će se s vremenom samo naglašavati. I najpožrtvovniji radnici dolaze kući za blagdane iz Njemačke i svaki brod kad-tad uplovi u luku. S vremenom se samo stvara veći jaz između realnosti i priče, a stvarni problemi ostaju.

Pitanja istine su važna za sve faze postupka iako očekivanja i informacije o budućnosti mogu biti drugačije. Tako će se roditelji možda lakše odlučiti prikrivati istinu kada je riječ o istražnom zatvoru jer isčekuju konačnu odluku i nadaju se da će osoba napustiti kazneno tijelo. Međutim, baš pitanje istrage često zna biti vrlo varljivo jer se sam proces zna neplanirano odužiti. Situacija kada je roditelj već izdržao kaznu zatvora također je vrlo osjetljiva. Iako roditelj više neće biti odsutan, u dječjoj  glavi ostaju pitanja o vremenu u kojem ga nije bilo. Ne treba niti zanemariti činjenicu da možda neke osobe iz okoline znaju istinu, a obitelj ne može imati kontrolu nad tim kada će, tko i na kakav način spomenuti djetetu povezanost roditelja i zatvora. 

Prvi je korak reći djetetu istinu na primjeren način u skladu s njegovom dobi.

Što više informacija zatajimo djetetu, to mu ostavljamo više prostora za nerealne strahove i fantazije. Također, u današnje vrijeme vrlo je teško takvu vrstu informacija zadržati tajnom. Djeca uvijek nekako saznaju, ali je velika razlika hoće li prvu informaciju čuti u krugu obitelji u sigurnim uvjetima ili od drugih osoba koje ne moraju nužno biti dobronamjerne. 

Ako ste vi osoba koja djetetu na primjeren način kaže što vam se dogodilo i zašto ste kažnjeni, dajete mu mogućnost i vrijeme da shvati cjelokupnu situaciju i da nađe način na koji će se s tim informacijama nositi. Također, tim iskrenim postupkom stvarate odnos povjerenja sa svojim djetetom te pokazujete da vjerujete u njegovu snagu i mogućnost da se nosi sa situacijom. Uz laganje se često može dogoditi da se obitelj, iz želje da zaštiti dijete, pravi da se ništa nije dogodilo ili da umanjuje stresnost cjelokupne situacije. To je zapravo jedna od najgorih mogućih strategija suočavanja s problemom jer se time djetetu kompletno zatvara prostor da postavlja pitanja te traži razjašnjenja i podršku.

Drugi korak je omogućiti djetetu da postavlja pitanja i traži razjašnjenja.

Sama djeca često govore da znaju kada im se ne govori istina te da bi voljela imati informacije. „Mi djeca dobro znamo kad nam se ne govori istina. Odrasli nam uvijek kažu da ne znaju, ali... znaju više od nas i to je ono što bismo i mi htjeli znati.” (trinaestogodišnjakinja čiji se roditelj nalazi na izdržavanju kazne zatvora)  

Prilikom suočavanja  sa stresnim situacijama važno je priznavanje postojanja problema. Uvijek možete potražiti pomoć stručnjaka i za sebe i za dijete. Emocionalna potpora i podrška može biti značajan faktor u smanjenju stresnosti cjelokupne situacije i normaliziranju odnosa unutar obitelji te prilagodbe na novonastalu situaciju i uspostavljanje odnosa.

Treći korak je potražiti pomoć za dijete i obitelj ako osjetite da vam treba podrška.

U našem Adresaru možete potražiti informacije o institucijama i organizacijama koje pružaju različite vrste podrške i pomoći. Informacije možete potražiti s obzirom na županiju u kojoj živite.