Treba li dijete posjećivati roditelja u zatvoru?

Samo trećina djece čiji su roditelji u zatvoru zna gdje su im roditelji. Stručnjaci se slažu da je potrebno i nužno reći djeci gdje su im roditelji i da je najbolji način da dijete unutar obitelji i unutar svog doma sazna što se događa s njegovim roditeljem. 

Iako nije lako dati jedinstven odgovor za svu djecu i svaku obitelj, danas prevladava stav da većina djece ima puno koristi od održavanja kontakta s roditeljem u zatvoru. Potencijalna dobit najviše ovisi o tome kakvu podršku dijete prima kako u komunikaciji s roditeljem u zatvoru (u pisanju pisama, pripremi za posjete i dr.), tako i u razjašnjavanju situacije u kojoj se dijete nalazi i suočavanju s njom. Kad govorimo o potencijalnoj dobiti, naravno, ne mislimo na situacije u kojima je roditelj u zatvoru radi počinjenog djela na štetu samog djeteta. 

Budući da je u tom slučaju najčešće riječ o nekom obliku zlostavljanja i zanemarivanja od strane tog roditelja, susreti s roditeljem koji je izvor traume za dijete nisu preporučeni ili su preporučeni u posebnim okolnostima i nakon stručne procjene i djeteta i roditelja te djetetove okoline. 

Održavanje odnosa između roditelja koji je u zatvoru i djeteta nužno je za uravnoteženo odrastanje i nadvladavanje razvojnih kriza djeteta. Korist i pozitivne posljedice kontakta djeteta s roditeljem u zatvoru, posebice osmišljenog i ostvarenog u dobrim uvjetima, višestruke su. One se odnose na samo dijete, na osobe koje se brinu o djetetu, na roditelje zatvorenike, na zatvor i zatvorsko osoblje te na zajednicu u cjelini (KIDS VIP 2005). 

Očekuje se da će ostvarivanje roditeljske uloge i održavanje odnosa između roditelja i djeteta te njihovi zajednički sadržaji, koji postoje unatoč tomu što je roditelj u zatvoru, utjecati na smanjenje djetetovih problema u ponašanju i školi te na smanjenje emocionalnih i socijalnih teškoća. I osobe koje se brinu o djetetu – drugi roditelj, baka ili djed, udomitelj ili odgojitelj iz doma – dovodeći dijete, mogu razmijeniti informacije s roditeljem djeteta, pokušati rješavati neke probleme i lakše se suočavati s posljedicama roditeljeva zatvaranja. 

Ostvarivanje kontakta s djetetom pridonosi dobrobiti zatvorenika: uspješnije se resocijaliziraju, uviđaju smisao odgovornosti, zadovoljniji su i sretniji te mentalno zdraviji kada dobiju priliku biti dobri roditelji unatoč tomu što su u zatvoru. Dolazak djeteta k roditelju u zatvor iznimno je složena situacija, osjećaji djeteta podijeljeni su između radosti zbog susreta s roditeljem te istovremeno strepnje od susreta sa samim prostorom i osobljem kaznenog tijela. 

Kako bi se djeci smanjila nelagoda prilikom dolaska u kaznionicu ili zatvor, u kaznenim tijelima posebna se pozornost pridaje uređivanju prostora za posjete djece: obojeni su svijetlim i vedrim bojama, opremljeni djeci prilagođenim namještajem, igračkama i didaktičkim materijalima te ukrašeni raznim slikama i crtežima likova iz crtanih filmova, životinja i slično, od kojih su neke izradili i sami zatvorenici. Procedure kojima je dijete izloženo provode se vodeći računa da se ne narušava dostojanstvo djeteta. Pravo na redovite kontakte s roditeljem koji se nalazi u zatvoru definirano je Zakonom o izvršavanju kazne zatvora. Maloljetna djeca mogu posjećivati roditelja zatvorenika ili zatvorenicu svaki tjedan i blagdanom. Maloljetna djeca do četrnaest godina posjećuju oca ili majku koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u pratnji odrasle osobe koja je član obitelji ili skrbnik. 

Procjenjuje se da su oko 38% zatvorenika i zatvorenica u RH roditelji maloljetne djece. Podaci jednog istraživanja pokazuju da oko 25% zatvorenika i 17% zatvorenica ne viđaju članove svoje obitelji. Jedan od mogućih razloga je što je 38% ispitanih zatvorenika i 47% ispitanih zatvorenica udaljeno više od 200 km od mjesta prebivališta, iako žene udaljenost manje ističu kao razlog nedolaska obitelji u posjet. Preko 50% zatvorenika i zatvorenica nemaju posjete partnera. Zatvorenice (64%) i zatvorenici (38%), kao najveću poteškoću u izdržavanju kazne navode odvojenost od obitelji i djece. 

Gotovo se svi roditelji slažu da je roditeljstvo najvažnija, najbolja i najteža životna uloga. Nema roditelja koji ne želi biti dobra majka ili dobar otac svojem djetetu, samo što nekima u tome treba pomoći jer se ljudi ne rađaju s roditeljskim vještinama. 

Izvor: Neprekinuta veza - povezujuće roditeljstvo iza rešetaka