Samopoštovanje i izražavanje emocija

Zašto je važno dijete učiti kako na adekvatan način izraziti emocije i kakve to veze ima sa razvojem njegovog samopoštovanja pročitajte u članku.

Kako bi dijete odraslo u sretnu osobu, uspješnu u suočavanju s neuspjesima, koja je zadovoljna odnosima sa članovima obitelji i drugim ljudima, u djetinjstvu mora naučiti prepoznati i izraziti vlastite potrebe i osjećaje. Nekada roditelji podrazumijevaju da djeca znaju izraziti svoje osjećaje i da će im reći kako se osjećaju, ali to ne mora biti tako. Djecu treba poučavati načinima nošenja s teškim situacijama, izražavanju osjećaja, ali i uvažavanju osjećaja drugih.

Svi su osjećaju dozvoljeni i s razlogom tu!

Važno je da djeci prenesete poruku da su svi osjećaji dozvoljeni. Ne biste trebali poticati potiskivanje nekih osjećaja ili ih zabranjivati. Ne postoje dobri i loši osjećaji, tek ugodni i neugodni koji mogu biti izraženi na primjeren i neprimjeren način. Iz osjećaja, ugodnih i neugodnih,  djeca (pa i roditelji) uče o sebi i drugima pa je bitno stvarati klimu u kojoj dijete osjeća da može izraziti sve što osjeća. Trebate ohrabrivati djecu da se izraze i biti spremni prihvatiti dječje osjećaje, ma kakvi oni bili. Ne smiju ih odbijati, ismijavati, umanjivati ili poricati njihovo postojanje.

Dječje je pravo da osjeća i izrazi osjećaje. Roditeljska je odgovornost da intervenira ukoliko dijete npr. izgubi kontrolu i postane nasilno i agresivno. Roditeljska odgovornost je da napravi jasnu razliku između djetetovog ponašanja i osjećaja ne odbacujući pritom dijete kao osobu, ni njegove osjećaje. U konačnici, roditeljska je odgovornost naučiti dijete da je odgovorno za svoje ponašanje i način na koji će se ponašati s onim kako se osjeća.

Imenovanje i izražavanje emocija

Kako bi uspješno izražavalo svoje osjećaje, dijete za početak treba ovladati rječnikom kojim će ih izraziti.  Iskoristite svaku priliku da djetetu jasno kažete da ste prepoznali njegov osjećaj!

Primjer:

"Vidim da si uzrujana i da želiš gledati crtić, no prije toga pospremi igračke jer sam te zamolio/la."

Da bi pomogli djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije, neophodno je da mu ih i vi kao roditelj pokazujete u raznim situacijama. Na taj način potičete zdrav emocionalni razvoj djeteta i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi.

Recite:„Ljut sam.“, „Tužan sam.“, „Razočaran sam.“ kad se tako osjećate.

Dopustite si plač pred djetetom kada ste tužni. Kada kažemo djetetu: „Nisam tužan!“, a dijete primjećuje naše oči pune suza, šaljemo mu zbunjujuću poruku da naše osjećaje nije u redu otvoreno izražavati.

Poučite dijete kako na prihvatljiv način izraziti emocije, osobito kad je riječ o neugodnim emocijama poput ljutnje, frustracije, tuge, razočaranja…  Neugodnih osjećaja može se osloboditi trčanjem, kopanjem, igranjem pijeskom, gužvanjem papira, pisanjem, modeliranjem…

Kako pristupiti djetetu kad izražava osjećaje?

• Pokažite razumijevanje za djetetove osjećaje bez obzira na to koliko vam se oni činili neobičnima i nepotrebnima. Imajte na umu da djeca izražavaju svoje osjećaje drugačije od odraslih. Njihov plač, vrištanje, udaranje ili bacanje ne znači da su neposlušna, već vam time poručuju kako im određene potrebe nisu zadovoljene.
• Budite tu za dijete. Ako je tužno, utješite ga; ako je uplašeno, zaštitite ga; ako je radosno, podijelite sreću s njim; ako je ljuto, uvažite to, recite da je u redu biti ljut i pokažite mu kako da ljutnju iskaže na prihvatljiv način.
• Ako je dijete zabrinuto, pokušajte izbjeći tješenje na način da uvjeravate dijete da nešto nije onako kako se njemu to čini (npr. „Sve će biti u redu, nije to tako strašno.“).
• Provjerite što vaše dijete treba. Pitajte ga i pratite njegove neverbalne poruke.
• Ukoliko dijete ne želi odmah o tome razgovarati, poštujte to i ponudite mu da vam to ispriča kasnije.

Jako je važno njegovati slobodu i pojavu svih emocija kod djeteta, što ne znači da se dopušta svaki oblik ponašanja. Ukoliko se od rane dobi djetetu uvažavaju emocije ljutnje, tuge, bijesa, ljubomore te razgovara o njima, dijete će se osjećati viđeno i prihvaćeno u cijelosti. Samim time djetetu će rasti samopouzdanje i samopoštovanje te će duboko vjerovati da je on/ona u redu bez obzira na emociju koju osjeća. Dijete koje je samopouzdano vjeruje u sebe, poznaje sebe te je od okoline dobilo dozvolu osjećati, ali je i naučilo kako se nositi s neugodnim emocijama te koja su ponašanja adekvatna i konstruktivna.