Djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom spadaju u vrlo ranjivu skupinu djece. Često se nazivaju „siročićima pravde” i „nevinim žrtvama pravosuđa“ jer gube roditelja, a ništa nisu skrivila. S kojim se sve problemima susreću te koje su njihove specifične potrebe pročitajte u nastavku.
Djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom susreću se s cijelim nizom poteškoća i izazova. Potrebna im je podrška i ohrabrivanje u mnogim područjima života. Prvo što im je ugroženo je upravo suživot s roditeljem koji se zbog sukoba sa zakonom fizički odvaja od djeteta. Bez obzira na to je li prije živio u istom kućanstvu ili ne, dijete nakon odlaska roditelja ima vrlo skučene mogućnosti da on ili ona sudjeluju u njegovu životu. Time su djeca zakinuta za uobičajen obiteljski život koji su do sada imala. Povrijeđeno je njihovo pravo na oba roditelja.
UN-ova Konvencija za prava djeteta jasno naglašava odgovornost i važnost oba roditelja za život djeteta te također prepoznaje ranjivost djece čiji se roditelji nalaze na izdržavanju kazne. Čl. 9. govori upravo o takvu tipu situacija. „Države stranke poštivat će pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit. Ako je odvajanje posljedica bilo kojega postupka koji je pokrenula država, kao što je pritvor, zatvor, progon, izručenje i drugo, država kao stranka na podnesen će zahtjev pružiti djetetu potrebne obavijesti o boravištu odsutnoga člana, osim kad bi pružanje takve obavijesti moglo štetiti dobrobiti djeteta.“
Djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom mogu doživljavati različite oblike diskriminacije zbog postupaka svojih roditelja. Diskriminacija u ovom slučaju može dolaziti iz različitih kutova društva – zajednice u kojoj dijete živi. Tako recimo neka djeca mlađe dobi gube prijatelje jer se više nitko od vršnjaka ne želi s njima igrati, druga su pak obilježena i okolina ih doživljava kao produženu ruku svojih roditelja, iščekujući isti scenarij. Često se događa, pogotovo u manjim sredinama, da su djeca pod povećalom te da su odbačena od cijele zajednice.
Neovisno o tome odakle dolazi, ovakav vid pažnje donosi djeci dodatan stres stvarajući socijalnu izolaciju jer dijete i obitelj gube podršku u zajednici. Socijalna isključenost je zapravo gubitak prijašnjih kontakata iz zajednice što značajno utječe na kvalitetu života i podrške u ovoj, ionako ranjivoj situaciji. Veliki teret, osim emocionalne udaljenosti, mogu uzrokovati financijski problemi obitelji. Najčešće je upravo zatvorenik bio primarni hranitelj obitelji te je sada obitelj u velikom financijskom riziku zbog gubitka izvora prihoda. Siromaštvo obitelji čiji je član u zatvoru jedan je od uzroka smanjenja intenziteta i učestalosti kontakata djeteta i roditelja. Siromaštvo je još izraženije u slučaju kada postoji velika geografska udaljenost između kaznenog tijela i djetetova prebivališta. Izdaci za dolazak u posjet mogu ugrožavati već ionako narušen budžet obitelji.
Cjelokupna situacija može značajno utjecati na emocionalne reakcije djece te njihov rast i razvoj. Često su djeca preplavljena snažnim emocijama poput ljutnje, tuge, srama, straha ili krivnje. Odlazak roditelja na izdržavanje kazne zatvora drugačije će djelovati na djecu različite dobi. Budući da se djeca međusobno razlikuju i žive u raznolikim okolnostima, možemo reći da je odgovora na to kako roditeljevo izdržavanje kazne zatvora utječe na dijete onoliko koliko je djece čiji roditelji izdržavaju kaznu zatvora.
Djeci se na različite načine objašnjava situacija u obitelji ili im se ona taji. Za mnogu se djecu bitno mijenja obiteljska dinamika i odnosi u obitelji. Neka se bolje nose s odvojenošću, gubitkom i zbunjenošću, a neka lošije. Treba uzeti u obzir da, kao što postoji raznolikost dječjih reakcija, također postoji raznolikost obiteljskih okolnosti i situacija. Pojedinoj je djeci roditelj koji odlazi u zatvor jedini skrbnik, a u nekim obiteljima oba su roditelja osuđena na kaznu zatvora. U određenim situacijama odlazak na izdržavanje kazne dovodi do prekida partnerske veze, a negdje je ona prije već bila narušena.
Može se dogoditi da roditelji u početku doživljavaju situaciju negativnije nego dijete koje onda stvara svoj doživljaj promatrajući roditelja. Cijeli se niz reakcija može aktivirati i kod odraslih i kod djece. Iako postoje određene sličnosti u emocijama, svaka obitelj i svako dijete može drugačije doživjeti cijelu situaciju. Dob i emocionalni razvoj također su važni aspekti koje treba uzeti u obzir kada se djetetu pristupa.
Koja sve pitanja muče djecu i kako na njih odgovoriti pročitajte u članku Pitanja koja djeca mogu postavljati, a neke od najčešćih emocija koje se kod djece javljaju kada roditelj odlazi u zatvor u članku emocionalne reakcije djece. Ukoliko mislite da vam je potrebna pomoć informacije o tome tko vam može pomoći potražite u Adresaru s obzirom na županiju u kojoj živite.
Literatura:Djeca čiji su roditelji u zatvoru: Europska stajališta o dobroj praksi (2015) ur. Gabelica Šupljika, M. hrvatsko izdanje priručnika Children of Imprisoned Parents: European Perspectives on Good Practice (2014) Zagreb: Pravobranitelj za djecu RH; Pariz: Children of Prisoners Europe.