Postavljanje granica djeci

Zašto uopće djetetu postavljati granice?

Postavljanje granica u odgoju proces je koji zahtijeva puno strpljenja, truda i vremena. Ako u odgoju postoje jasne granice, one olakšavaju roditeljstvo, a djetetu omogućuju da propitkuje što mu je zaista bitno, uče ga postavljanju osobnih granica u kasnijim životnim fazama u odnosu s drugima, strukturi i samokontroli koja je neophodna u različitim životnim situacijama.

Načini postavljanja granica naravno ovise o dobi djeteta, a mi ćemo se u ovom tekstu najviše bazirati na predškolskom i ranijem osnovnoškolskom razdoblju. 

Kako postaviti granice

1. Predvidite eventualne problematične situacije i ponašanje djeteta u tim situacijama, te unaprijed postavite granice i na taj način izbjegnite sukob.

"Danas u dućanu možeš izabrati jednu čokoladu, a idući put možeš odabrati nešto drugo."

2. Granice usmjerite na pozitivan ishod djetetove suradnje, da budu obećanje i/ili nagrada, a ne prijetnja.

DA: „Možeš gledati seriju nakon što pospremiš sobu.“

NE: „Nećeš gledati seriju ako ne pospremiš sobu!“

3. Važno je da pravila djetetu budu razumljiva i objašnjena u skladu s njegovom dobi. Pokušajte ih odrediti zajedno!

"Tvoji zubići će se osjećati bolje ako ih pereš svako jutro i večer."

Razlika između postavljanja granica i naredbi

Pravila i naredbe se najčešće zasnivaju na kazni i negativnim posljedicama za neposlušnost, dok je postavljanje granica izbjegavanje konflikta i igre moći između roditelja i djeteta jer djetetu ostavlja otvorena vrata da promijeni svoje ponašanje kako bi zadovoljilo svoje potrebe.

Posljedice kršenja granica

1. Uz pravila je potrebno odrediti i provesti posljedice da bi ona imala utjecaja. Važno je dijete upoznati s posljedicom, objasniti zbog čega do nje dolazi i uključiti ga u određivanje posljedice. 

2. Određena ponašanja omogućuju da dijete osjeti prirodne posljedice svoga ponašanja. Iskoristite to kao priliku za učenje, ali se suzdržite od izjava kao što su „Rekao/la sam ti“, „Trebao/la si me slušati!“ jer se dijete ionako osjeća loše. 

"Ako potrgaš igračku, nećeš se više njome moći igrati."

3. Određena ponašanja zahtijevaju osmišljavanje posljedica koje su usko povezane s djetetovim postupkom. 

Ako dijete ne pospremi svoje igračke, možete mu reći da ima izbor: može ih pospremiti samo ili ćete ih pospremiti vi, no onda se ostatak dana neće više moći igrati s njima.

4. Ponašanja koja nisu u skladu s dogovorenim pravilima kao posljedicu mogu imati i uskraćivanje onoga što dijete voli na određeno vrijeme, pazeći da mu se pritom ne uskraćuje zadovoljenje osnovnih potreba, poput hranjenja ili spavanja.

„Imamo pravilo da nakon dolaska iz škole izvedeš psa, a danas to nisi učinio.  Sjećaš li se što smo rekli da će se dogoditi ako se ne pridržavaš pravila? Posljedica toga je da taj dan PlayStation ostaje u ormaru. Sutra se možeš igrati s njim, ali danas ne.“

5. U situacijama u kojima dijete izražava burne emocije i vidite da nećete moći doći do dogovora, pomaže tzv. hlađenje.  

Ako je dijete vrlo uznemireno, važno je naglasiti da smo to primijetili i da ga zato ostavljamo samoga na neko vrijeme (obično onoliko minuta koliko ima godina), no važno je da se pritom ne ugrožava djetetova sigurnost. Nakon povratka pohvalite i ohrabrite dijete što je izdržalo posljedicu.

Važno je njegovati dosljednost u postavljanju granica. Na taj način pokazujete djeci da dogovor shvaćate ozbiljno te da vam se može vjerovati. Postavljanje granica mijenja se ovisno o dobi djeteta, njegovim potrebama i aktivnostima te je važno pratiti dijete u njegovom procesu odrastanja. Sjetite se da je i svrha postavljanja granica i svojevrsna škola kako funkcionirati u svijetu i izgraditi kvalitetne odnose.