Svaki roditelj je poseban i na drugačiji način odgaja svoje dijete. Roditeljski stilovi mogu se razlikovati zbog vrijednosti koje roditelj želi prenijeti na dijete, načinu komuniciranja i uspostavljanja pravila, količini samostalnosti i slobode koju dozvoljava i potiče te mnogih drugih važnih aspekata iz obiteljskog života. Bez obzira na različitosti koje među ljudima postoje u njihovim roditeljskim ulogama, definirana su 4 različita stila odgoja i njihovog utjecaja na dijete. Stilovi se temelje na tome kako i koliko topline i ljubavi roditelj pruža svome djetetu te koliko ga kontrolira i nadzire. U nastavku možete pročitati koji su to stilovi, kako izgledaju te kako utječu na dijete.
Kruti (autoritaran) odgoj
Kod autoritarnog stila roditelji su dosta strogi te postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete te provode strogi nadzor i kontrolu. Ono što je važno kod ovoga pristupa jest to što roditelji određuju pravila sami bez uključivanja djeteta i bez objašnjavanja zašto tu ona važna za život. Također, pri tome ne pružaju dovoljno topline i podrške. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, što može kod djece izazvati agresiju i razdraživost te nizak prag tolerancije na frustraciju. Takva su djeca mogu biti nesigurna i povučena, često mijenjati raspoloženja, mogu biti nepovjerljiva, nesigurna te neuspješna u rješavanju problema. Briga oko toga jesu li udovoljili roditelju i strah od kažnjavanja mogu dovesti do stresa i gubitka spontanosti uključujući i spontanu igru.
Autoritativni (demokratski) odgoj
Kod autoritativnog odgojnog stila roditelj postavlja velike zahtjeve i očekivanja, ali su ona prilagođena dobi djeteta. Postoji kontrola nad djetetovim nepoželjnim ponašanjima, ali uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Također, roditelj ostavlja dovoljno slobode i prostora djetetu da ono može razvijati svoju samostalnost. Roditelj aktivno uključuje dijete u izgradnju i poštivanje pravila koja u obitelji postoje te djeca znaju zašto je važno poštovati ih. Ovaj tip odgoja djetetu pruža priliku da se samo uči odgovornosti za svoje postupke te potiče samopouzdanje i razvoj emocionalnog i kognitivnog razvoja. Također potiče se djetetova znatiželja, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Ono što je jako važno je da roditelji poštuju djetetove osjećaje. Djeca koja odrastaju s ovakvim roditeljima su spontana i slobodna te s lakoćom izražavaju svoje osjećaje i mišljenje.
Popustljiv (permisivan) odgoj
Permisivan odnosno popustljiv odgojni stil podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve. Imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Ove osobine i postupci kod djeteta stvaraju veliku privrženost, no nisko samopoštovanje. Djeca mogu biti nesigurna jer ne znaju što se od njih očekuje te ovisna o mišljenju drugih i sklonija emocionalnim problemima. Također, mogu se ponašati impulzivno i nisu svjesna vlastitih granica.
Nemaran (indiferentan) odgoj
Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem te djetetu ne postavljaju granice. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav te zanemaruju potrebe djeteta. Osobine zanemarivanja kod djeteta stvaraju samostalan odgoj koji je najčešće bez nadzora te se može reći da se djeca sama odgajaju Takva djeca su često neposlušna, niskog samopoštovanja. Mogu se osjećati nesigurnima, promjenjivog su raspoloženja te slabe samokontrole.
Razmislite koji je vaš odgojni stil u roditeljstvu. U nastavku možete razmisliti o pitanjima koje će vam pomoći da osvijestite na koji način odgajate svoje dijete.
Kako ja izražavam emocije − što radim kada sam ljut/ljuta, tužan/tužna, sretan/sretna, iznenađen/iznenađena …?
Što primjećujem kod svoje djece − kako se ponašaju kada im je teško, kada su sretna, kada su tužna….?
Je li je djeci dopušteno reći ili pokazati kako se osjećaju unutar obitelji?
Koje su emocije prihvaćene u obitelji, a koje nisu?
Na koji način razgovaram sa svojom djecom?
Što radim u teškim situacijama i kako se ponašam?
Koliko i kako kontroliram ponašanje svoga djeteta?
Kako rješavamo sukobe unutar obitelji?
Kako se ponašam prema djeci i koju poruku oni mogu izvući iz mojih postupaka?
Postoje li zabranjene teme u našoj obitelji?
Projekt moto#R - Motiviranjem i osnaživanjem do resocijalizacije financiran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, te sufinanciran sredstvima Ureda za udruge, a Roda ga provodi u partnerstvu s Hrabrim telefonom, Statusom M i Studentskim savjetovalištem Ekonomska klinika.