Obiteljski odnosi nakon izlaska na slobodu

Reakcije na povratak osobe iz zatvora mogu biti vrlo raznolike, a najčešće ovise o načinu održavanja odnosa prije zatvora te za vrijeme izvršenja kazne. Također, situacija može biti vrlo različita ovisno o tome vraća li se osoba u obitelj ili ne.

Ako članovi obitelji nisu otvoreno razgovarali o odgovornosti roditelja za počinjeno djelo, možda u sebi drže dosta nakupljenih osjećaja poput ljutnje, razočaranja, zamjeranja te gubitka povjerenja. Povratkom roditelja u obitelj može doći do različitih konflikata. Situacija je izazovna i za obitelji koje nisu održavale kontakt tijekom izvršenja kazne zatvora. Povratak će doživjeti dosta intenzivno i trebat će vremena da se svi prilagode.

Ako su brak ili veza tijekom izdržavanja kazne prekinuti, a postoje zajednička maloljetna djeca, situacija je vrlo izazovna. Ovdje je važno uspostaviti korektne odnose i određenu rutinu te otvoreno s djecom razgovarati o tome na koji način će roditelj koje je izašao na slobodu moći sudjelovati u njihovu životu. Naravno, tu govorimo o roditelju koji nije počinio kaznena djela na štetu djeteta te nije mu oduzeta roditeljska skrb.

 Roditelj koji se vraća u obitelj često ima očekivanja da će se stvari odvijati jednako kako su izgledale prije zatvora. No, valja uzeti u obzir da vrijeme odvojenosti čini svoje i ne može se zanemariti. U međuvremenu djeca su odrasla, imaju drugačije potrebe, na drugačiji način komuniciraju, a i članovi obitelji su se uhodali u različite obiteljske i životne aktivnosti bez jednog roditelja. Važno je da svi članovi obitelji budu strpljivi i ostave dovoljno vremena i prostora da osoba ponovno pronađe svoje mjesto u obitelji kako bi se polako mogla uključiti u nove obiteljske rutine. U procesu prilagodbe na povratak jako je važno uvažiti dječju perspektivu te posebnu pažnju pridati njihovim osjećajima i potrebama. Bez obzira na to što je riječ o povratku roditelja u obitelj, za djecu je to i dalje promjena koja donosi nove prilagodbe i postavlja nova pitanja. U nastavku se nalaze različite faze prilagodbe na povratak roditelja u obitelj u kojima su opisane neke od reakcija koje djeca mogu imati u vezi s povratkom roditelja u obitelj. Važno je naglasiti da se svako dijete može osjećati drugačije i to na različite načine iskazivati. Ove faze služe samo kao primjeri što bi se moglo dogoditi te tu su da vam pomognu prepoznati kako se vaše dijete osjeća.

 Kako djeca mogu reagirati na povratak roditelja u obitelj?

Privikavanje na povratak roditelja kod djece često ide u nekoliko faza:

1. Faza „ružičastih naočala” u kojoj se djeca i drugi članovi obitelji jako trude da sve dobro funkcionira, a često u pozadini postoji visoka razina stresa.
2. Faza sumnje u kojoj djeca čim osjete da mogu iskazati neku od emocija koja nije ugodna poput ljutnje, tuge ili bijesa počinju pokazivati sumnju u ulogu roditelja, motivaciju da će se ponašati u skladu sa zakonom te preispituju obećanja da će biti tu (u obitelji).
3. Faza otpora u kojoj djeca testiraju roditelja i njegovu roditeljsku ulogu i ispituju svojim ponašanjem „ako budem loš/loša, hoćeš li me i dalje voljeti“. Time dijete ispituje može li roditelj izdržati roditeljski pritisak i može li dijete s njim biti sigurno.
4. Faza iskazivanja emocija ili povlačenja događa se ovisno o tome koliko je okolina dijete ohrabrila (uža i šira obitelj, škola, zajednica) da iskazuje svoje osjećaje i misli − hoće li ih izraziti prema drugim članovima obitelji ili će ih zadržavati u sebi. Pogrešno je promatrati djecu koja ne iskazuju emocije kao djecu koja dobro podnose obiteljsku situaciju. Držanje emocija u sebi rizično je za daljnji razvoj slike o sebi i stvaranje mreže podrške. Jako je važno znati potražiti pomoć i podršku kada je teško!
   
   Ako mislite da vam je potreba pomoć, možete ju pronaći u našem Adresaru s obzirom na županiju u kojoj živite.