Očekivano je da će iskustvo izdržavanja kazne zatvora na neki način utjecati na obiteljske odnose. Na koji način će se obitelj nositi s cjelokupnom situacijom i kakve će odnose imati značajno ovisi o tome što se događalo u razdoblju prije uhićenja, istražnog postupka i izdržavanja kazne zatvora. Privrženost među članovima obitelji pogotovo u odnosima s djetetom igra značajnu ulogu u ovakvim stresnim situacijama. Ako je roditelj njegovao blizak odnos s djetetom prije odlaska u zatvor, vjerojatno će djetetu u početku biti teže zbog osjećaja gubitka, međutim upravo je bliskost s roditeljem snažan zaštitni faktor za dijete. Zaštitni faktor u ovom smislu znači da dijete, bez obzira na sve okolnosti i ograničenja, zna da je roditelj tu za njega, da postoji bliskost u odnosu koja djetetu pruža stabilnost i emocionalnu zaštitu. Time dijete ima oslonac tijekom odrastanja što mu omogućava stabilan rast i razvoj. Ako postoji nesigurna privrženost u obitelji, ona se odlaskom člana u zatvor dodatno narušava.
Kako bi se bliskost zadržala, iznimno je važno da roditelj i dijete tijekom razdoblja izdržavanja kazne zatvora održavaju kontakte kroz posjete i različite vrste komunikacije (videopozivi, telefonski pozivi, pisanje pisama). Time zapravo grade svoj odnos, ne samo za vrijeme koje je roditelj u zatvoru, nego, također, stvaraju dobre temelje za budućnost kada će roditelj biti na slobodi.
Djeca koja imaju podržavajuće i bliske odnose s roditeljima uspješnije se nose s različitim jakim emocijama te pokazuju manje poteškoća u ponašanju. Za obitelji koje imaju snažnu emocionalnu povezanost među članovima veća je vjerojatnost da će zadržati obiteljsku povezanost tijekom izdržavanja kazne zatvora.
Ako je došlo do gubitka kontakta tijekom izdržavanja kazne zatvora, nevezano uz to je li riječ o odbijanju roditelja koji je na izdržavanju kazne, ili roditelja koji je ostao uz dijete, važno je pokušati obnoviti odnos nakon izlaska na slobodu. Možete se naći u situaciji da mislite kako je prošlo previše vremena, može vas biti strah ili sram zbog isključenosti iz djetetova života, ali nikada nije prekasno. Uz trud i poštovanje djetetovih emocija, odnos bliskosti i povjerenja može se ponovno izgraditi.
Pri tome jako je važno da djetetu kažete iskreno gdje ste bili. Ako imate jak osjećaj krivnje i srama te nikako se ne možete dovesti do toga da izgovorite naglas da ste bili u zatvoru, možete mu reći da ste donijeli neke loše odluke i imali jako težak period u životu za koji se nadate da se neće ponoviti. Prihvatite djetetovo pravo na ljutnju, povrijeđenost i tugu te dajte mu prostora i vremena da vas ponovno prihvati, uz naglasak na tome da ste tu za njega, kada mu budete potrebni. Pokušajte uspostaviti odnos poštovanja s drugim roditeljem djeteta. Svoja obećanja koja date ispunite i tako pokažite da doista želite biti dio djetetova života. Polako i strpljivo dajte svima vremena da prihvate da ste tu i da nećete više otići. To je zasigurno iscrpljujuće i kada poželite odustati jer vaš trud možda ne donosi rezultate, sjetite se da je djetetova bol zbog vašeg izostanka velika, kao i strah da opet ne odete. Sva zadrška i nepovjerenje su tu da se dijete zaštiti od ponovne boli i to je važno poštovati.
Projekt moto#R - Motiviranjem i osnaživanjem do resocijalizacije financiran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, te sufinanciran sredstvima Ureda za udruge, a Roda ga provodi u partnerstvu s Hrabrim telefonom, Statusom M i Studentskim savjetovalištem Ekonomska klinika.