Djeca čiji su roditelji bili ili se trenutačno nalaze na izdržavanju kazne zatvora izloženi su velikim životnim promjenama, od toga s kim žive do toga na koji način i koliko su u mogućnosti održavati kontakte s bliskim osobama. Odlazak roditelja na izdržavanje kazne zatvora je gubitak za dijete koji može utjecati na njega na različite načine te mu stvoriti veliki stres i traumu, čak i nakon povratka roditelja u zajednicu. Ova djeca su u posebnoj životnoj situaciji jer su zakinuta za intenzivnije kontakte i uključenost roditelja u svoj život te mogu biti izložena društvenoj stigmi.
Važno je naglasiti da gubitak roditelja može biti uzrokovan različitim razlozima, ali u većini slučajeva djeca će dobiti podršku okoline, a u slučaju zatvora je zbog društvene osude manje vjerojatno da će okolina prepoznati ranjivost, pokazati razumijevanje i znati djeci pružiti podršku.
Neizvjesnost koju nose situacije vezane uz zatvor i odvajanje od roditelja naglašavaju traumu, stigmu i ostale rizike povezane s razvojem djece. Ponekad su prepreke toliko velike da izazivaju emocionalne probleme i poremećaje u ponašanju koji mogu ostaviti trag i u odrasloj dobi.
Iako postoje određeni rizici koji su specifični za djecu roditelja koji su u sukobu sa zakonom, vrlo je individualno kako će se određeno dijete nositi s cijelom situacijom i ovisi o samom djetetu i okolini te o tome koliko će okolina znati reagirati te pružiti pomoć i podršku.
U ovakvim okolnostima odrastanja važno je pokazati razumijevanje i toplinu prema djetetu. Odrasle osobe u obitelji trebaju biti primjer djeci u tome kako se nositi s cijelom situacijom. Trebaju s njima iskreno razgovarati o tome što se sve događa i dati im do znanja da su tu za njih bez obzira na sve.
Ako se roditelj vraća u obitelj, jednako je potrebna podrška jer se opet događaju promjene u životu djeteta. Ako osjetite da vam je teško i da ne znate kako biste s djetetom razgovarali o promjenama koje se događaju u njegovu (i vašem) životu, potražite pomoć i za sebe i za dijete. Razmislite postoji li u školi ili vrtiću djeteta stručna osoba (psiholog/psihologinja, pedagog/pedagoginja, učitelj/učiteljica) koja bi mu mogla pružiti podršku i olakšati nošenje s cijelom situacijom.
Dobar početak je znati prepoznati vlastite emocije i emocije svog djeteta kako biste znali na koji način ćete mu pristupiti.
Ako procjenjujete da vam je potrebna pomoć potražite savjetovalište ili instituciju koje se bave podrškom obiteljima. Informacije možete pronaći po županiji u kojoj živite u adresaru. Ako želite saznati više o dječjim emocijama i kako na njih reagirati pročitajte naš članak Vodič kroz dječje emocije.