Važnost Konvencije o pravima djeteta za djecu čiji su roditelji u sukobu sa zakonom

Konvencija je jedan od najvažnijih pravnih dokumenta vezano uz zaštitu dječjih prava na globalnoj razini. Po svojoj formi ona je međunarodni ugovor koji Ujedinjeni narodi potpisuju s državom koja se obvezuje na poštivanje i provođenje odredaba koje su navedene u tekstu. Republika Hrvatska je prihvatila Konvenciju 1991. godine kada se obvezala na njezino poštivanje te na kontinuiran rad i unaprjeđenje sustava zaštite djece u svim svojim segmentima djelovanja.

Konvencija obuhvaća različite aspekte života djece kako bi ih maksimalno zaštitila. Ona uključuje građanska prava i slobode, obiteljsko okruženje i alternativnu skrb, pravo na zdravlje i socijalnu sigurnost, pravo na edukaciju, slobodno vrijeme i kulturu te uključuje posebne mjere zaštite u specifičnim okolnostima poput kriznih situacija, kontakta s pravosudnim sustavom, u slučajevima iskorištavanja djece te pružanja podrške djece koja pripadaju manjinskim skupinama. Nadalje, sva prava iz Konvencije su jednako važna, međusobno povezana i odnose se na svu djecu jednako. 

Konvencija o pravima djeteta prepoznaje djecu čiji su roditelji u sukobu sa zakonom kao ranjivu skupinu te naglašava zaštitu njihova interesa. Tako čl. 3. navodi: „U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela mora se prvenstveno voditi najboljim interesom djeteta.“ To načelo obvezuje zaposlene u svim državnim tijelima da se u svojem djelovanju rukovode najboljim interesom djeteta kao najvišom vrijednošću, nevezano s prirodom i vrstom posla koju obavljaju. Time se mijenja fokus u potencijalnim djelovanjima svih institucija jer, iako se možda uopće ne bave djecom kao korisničkom populacijom, dužni su ih zaštititi prilikom svih postupaka koje poduzimaju. Nadalje, čl. 9. naglašava važnost zaštite djece „Države stranke poštivat će pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit. Ako je odvajanje posljedica bilo kojega postupka koji je pokrenula država, kao što je pritvor, zatvor, progon, izručenje i drugo, država kao stranka na podnesen će zahtjev pružiti djetetu potrebne obavijesti o boravištu odsutnoga člana, osim kad bi pružanje takve obavijesti moglo štetiti dobrobiti djeteta.” 

Konvencija prepoznaje prava djece kao najvišu vrijednost koju su dužni svi štititi. Iz perspektive zatvorskog sustava to znači omogućiti djetetu pravo na redovite  kontakte s roditeljem koji je na izdržavanju kazne. Kako bi se to moglo ostvariti potrebno je uzeti o obzir više stvari:

• prostor za posjete u koji dijete dolazi treba biti prilagođen dječjim potrebama i adekvatno opremljen kako bi roditelji i djeca mogli imati smislene kontakte
• ulazak u kazneno tijelo treba biti prilagođen potrebama djece da se što manje narušava njihovo dostojanstvo i privatnost
• procedure ulaska trebaju biti što jednostavnije sa što manje čekanja
• treba omogućiti različite vrste kontakata između roditelja i djece kako bi im se omogućio što intenzivniji kontakt uzimajući u obzir zakonska i sigurnosna ograničenja
• informacije o tome kada su posjeti i na koje se sve načine može komunicirati iz kaznenog tijela trebaju biti jasne i dostupne 

Konvencija naglašava važnost roditelja u životu djeteta te poštuje njihova prava, odgovornosti i obveze za dobrobit djece. Također, naglašava se zajednička odgovornost roditelja za njegov razvoj, brigu i skrb.

Iz perspektive roditelja iz kaznenog tijela to znači poduzeti sve što je moguće kako bi bili što više uključeni u život djeteta s obzirom na mogućnosti koje trenutno postoje. Iz perspektive drugoga roditelja to znači pružiti djetetu podršku da bude u kontaktu s roditeljem iz kaznenoga tijela, voditi ga u posjete, pomoći mu da se uključi u različite načine komunikacije koji postoje. Sva djelovanja trebaju biti u skladu s najboljim interesom djeteta što znači da se omogućavanje kontakta i pružanje podrške odnosi na roditelje koji nisu počinili kazneno djelo na štetu djeteta, što je i naglašeno u samom tekstu Konvencije.  

Konvencija je važan pravni izvor za zaštitu djece i može biti koristan alat u borbi za dječja prava kako roditelja i djece tako i samog zatvorskog sustava.