Kada se jedan od roditelja nalazi na izdržavanju kazne zatvora održavanje obiteljskih veza može biti narušeno. Teško je održavati kontinuiranu vezu s djecom s obzirom na strogi kućni red kaznenih tijela, fizičku odvojenost i kontakte s vanjskim svijetom koji su ograničeni i često pod nadzorom.
Izdržavanje kazne zatvora može imati vrlo negativne posljedice na mentalno zdravlje pojedinca koje mogu utjecati i na roditeljske vještine.
Praksa pokazuje da mnogi zatvorenici nisu u mogućnosti biti u kontaktu sa svojom djecom iako nisu počinili kazneno djelo na štetu djeteta. Istraživanja pokazuju da je ugroženost održavanja emocionalne veze djeteta i roditelja povezana s partnerskim odnosom jer što je više on ugrožen to manje drugi roditelj ima motivacije da potiče dijete na održavanje kontakta i vodi ga u posjete. U slučaju da niste u mogućnosti ostvarivati roditeljsku skrb za pomoć se možete obratiti centru za socijalnu skrb ili sudu, ovisno o težini sukoba s drugim roditeljem.
Nadležan centar za socijalnu skrb je onaj na čijem području dijete ima prijavljeno prebivalište. Zatvorenik ili zatvorenica treba kontaktirati stručnog suradnika s Odjela za brak djecu i obitelj i zatražiti intervenciju vezano uz roditeljsku skrb. Potrebno je napisati dopis u kojemu objašnjava svoju situaciju i traži pomoć prilikom uspostavljanja adekvatna kontakta s djetetom.
Stručni radnik iz centra u tome će slučaju pozvati drugoga roditelja na razgovor kako bi se ustanovilo kakvi su obiteljski odnosi i zašto nema kontakta s roditeljem koji je na izdržavanju kazne i djeteta. Socijalna radnica će razgovarati s roditeljem ili skrbnikom djeteta, a psihologinja s djetetom u slučaju da je starije od 3. godine. Nakon što se obave razgovori, centar za socijalnu skrb donosi mišljenje je li u najboljem djetetovom interesu uspostavljanje kontakta i na koji način bi se on mogao uspostaviti, a da se dijete ne izlaže nepotrebnom stresu.
U slučaju da drugi roditelj odbija suradnju, a centar procjenjuje da dijete treba biti u kontaktu s roditeljem koji je u zatvoru, on može odrediti određene mjere iz svoje nadležnosti. Centar za socijalnu skrb može uputiti roditelja u savjetovalište, na obiteljsku medijaciju, u „školu za roditelje“ i sl. kako bi se zaštitile djetetove potrebe i njegovo pravo na održavanje kontakta s oba roditelja. Ovdje je važno za naglasiti da centar nema ovlasti naložiti održavanje osobnih odnosa s obzirom na to da o tome odlučuje sud.
Za pitanja obiteljsko pravne zaštite je nadležan općinski građanski sud. U slučaju da se odluči kontaktirati sud zatvorenik i(li) zatvorenica imaju nekoliko pravnih opcija.
Zatvorenik i(li) zatvorenica može predati zahtjev za privremenu mjeru koja regulira ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom (Obiteljski zakon, čl. 532). Ta mjera donosi se žurno te traje tri mjeseca u slučaju da se ne pokrene sudski postupak u tome roku, a ako se pokrene, onda do okončanja navedenoga sudskog postupka koji regulira susrete i druženja roditelja i djeteta. Sudska odluka koja se donese zakonski je obavezujuća te postoje sankcije ako se ne poštuje.
1. korak – Zatvorenik i(li) zatvorenica kontaktira stručnoga radnika iz odjela za brak, djecu i obitelj iz mjesno nadležnog centra za socijalnu skrb (određuje se po prijavljenomu prebivalištu djeteta) kako bi se zatražila obiteljska intervencija.
2. korak − Centar za socijalnu skrb uspostavlja kontakt s obitelji i provodi stručnu procjenu.
3. korak − Ovisno o procjeni i daljnjem ishodu, ako je procjena pozitivna, a postoji neopravdan otpor drugoga roditelja, zatvorenik može kontaktirati sud.
4. korak – Zatvorenik i(li) zatvorenica može tražiti privremenu mjeru za reguliranje osobnih odnosa, ali onda ima rok od tri mjeseca da pokrene sudski postupak kojim će regulirati odnose s djecom.
5. korak – Zatvorenik i(li) zatvorenica može direktno pokrenuti sudski postupak o reguliranju osobnih odnosa roditelja i djece.
Narodne novine (2015) Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19) Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/88/Obiteljski-zakon.
Projekt moto#R - Motiviranjem i osnaživanjem do resocijalizacije financiran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, te sufinanciran sredstvima Ureda za udruge, a Roda ga provodi u partnerstvu s Hrabrim telefonom, Statusom M i Studentskim savjetovalištem Ekonomska klinika.