Povratak u zajednicu nakon zatvora može biti vrlo izazovno iskustvo. Jedan od prvih koraka jest uspješno upravljanje vlastitim financijama. Kako krenuti te na što obratiti pozornost, pročitajte u nastavku.
Razlikovanje želja i potreba
Kako bismo mogli uspješno upravljati vlastitim financijama, potrebno je razlikovati stvarne potrebe od želja. To je važno jer nas najčešće želje vode u impulzivnu kupovinu, a upravo je impulzivna potrošnja jedan od glavnih problema zaduženosti građana. To je najčešća zamka u koju ljudi upadaju jer si žele priuštiti stvari koje same po sebi nemaju toliko veliku cijenu, međutim kada se one zaredaju, značajno utječu na kućni budžet.
Trošak malih impulzivnih kupovina nije velik, međutim osvještavanje svih impulzivnih kupovina i zbrajanje njihova udjela u budžetu i te kako ima velik utjecaj na stanje naših financija, ali i na našu financijsku pismenost.
Niske cijene, različita sniženja i popusti mogu nas također motivirati na kupnju stvari koje nam nisu stvarno potrebne. Ako kupujemo ono što nam nije potrebno samo zato što nam je povoljno, ukupan račun može premašiti naše mogućnosti, ali i potrebe.
Potrebe i želje često je teško razlikovati, ali među njima zapravo postoji velika razlika koju je važno definirati jer upravo je to početak financijskog osvještavanja. Potreba predstavlja sve ono što je nužno za postojanje i vlastitu dobrobit. Osim osnovnih životnih potreba poput one za vodom i hranom, postoje i različite druge potrebe poput potrebe za obrazovanjem, kulturnim ili sportskim aktivnostima i slično. Želja je zahtjev za određenim proizvodom ili uslugom. Želje su često pod utjecajem reklama i marketinga te često ih miješamo sa stvarnim potrebama. Upravo su želje te koje vode u impulzivnu kupnju.
U razgraničavanju potreba od želja jako je važna samokontrola koja se ne odnosi samo na preveniranje impulzivnih kupovina, nego i na razvijanje svijesti i o najmanjim izdacima koje imamo te njihova utjecaja na našu financijsku budućnost.
Sidrenje – način na koji procjenjujemo iznos cijene
Osim samokontrole, jako je važna i percepcija same cijene proizvoda i(li) usluge. Važno je uzeti u obzir da naša ideja o opravdanosti cijene određenog proizvoda ovisi o kontekstu i usporedbi s ostalim cijenama sličnih ili istih proizvoda i(li) usluga. Time dolazimo do pojma sidrenja koje ćemo objasniti na primjeru cijena. Zamislimo da je sidro cijena za pojedinu uslugu i(li) proizvod. U tom slučaju sidro je određen iznos novca za koji mi procjenjujemo da je razuman te koji smo spremni izdvojiti za navedeni proizvod ili uslugu. I onda u priču ulazi kontekst u koji stavljamo određenu cijenu te usporedba s ostalim cijenama. Recimo da smo spremni izdvojiti 400,00 kn za cipele i dolazimo u trgovinu obuće. Tamo vidimo da se cijene pojedinog artikla našeg omiljenog brenda kreću oko 1.200,00 kn te da ima nekoliko artikala po 800,00 kn. Uzimajući u obzir da je trgovina lijepo opremljena i uređena te da prodaje kvalitetne proizvode, nama se cijena od 800,00 kn više ne čini prevelika, iako smo ušli s idejom da ćemo potrošiti 400,00 kn za cipele, pogotovo ako se cijene kreću slično u trgovinama obuće sličnog ranga. Time mi cijenu stavljamo u kontekst i iako smo je ranije procijeniti kao manju, naše uvjerenje se mijenja zbog konteksta (u ovom slučaju trgovine obućom). Sidro = cijena mami nas da potrošimo više nego što smo planirali. Ovom strategijom se često koriste prodavači kako bi prodali proizvode koji imaju „srednje cijene” jer u usporedbi sa skupljim proizvodima kupci su spremni izdvojiti veće iznose za njih.
Mentalno računovodstvo – kako shvaćamo vrijednost novca
Važno je uzeti u obzir i mentalno računovodstvo, pojam koji se odnosi na to kako shvaćamo vrijednost novca u vezi s određenom situacijom. To je najviše vidljivo u razlikama između plaćanja gotovinom i kreditnom karticom. Ljudi puno više troše s puno manje svijesti o potrošenom kada plaćaju kreditnim karticama. Razlog tomu jest taj što kada pogledaju u novčanik, u njemu je i dalje isti iznos novca. Također, kada biramo mjesto kupnje istog proizvoda, a postoji razlika u cijenama, više smo skloniji ići na mjesto gdje je cijena niža ako je riječ o manjim vrijednostima. Recimo ako se odlučujete za kupnju jakne koja košta 470,00 kn i vidite da je u trgovini koja je udaljenija cijena za istu jaknu 399,00 kn, velika je vjerojatnost da ćete otići u udaljenu trgovinu. S druge strane ako kupujete perilicu za posuđe i vidite da joj je cijena 2.990,00 kn, a u drugome trgovačkom centru je po cijeni od 2.919,00 kn, manja je vjerojatnost da ćete ići na drugo mjesto zbog razlike u cijeni. Ovdje je riječ o istom iznosu novca koji bismo uštedjeli, ali postoji razlika u tome koliko značaja dajemo uštedi zbog drugačijih novčanih vrijednosti. Ista situacija se događa u razlici između kupnje gotovinom i kreditnom karticom jer ljudi često nemaju osjećaj da troše novac kada kupuju kreditnom karticom. U oba slučaja je riječ o ideji koju imamo o vrijednosti novca koja je često uzrok neopreznog rukovanja financijama jer u oba slučaja važno je zapamtiti novac je novac i njegova vrijednost je uvijek ista.
Projekt moto#R - Motiviranjem i osnaživanjem do resocijalizacije financiran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, te sufinanciran sredstvima Ureda za udruge, a Roda ga provodi u partnerstvu s Hrabrim telefonom, Statusom M i Studentskim savjetovalištem Ekonomska klinika.